Bosanski Engleski
See 10-Day Forecast
© HotelsCombined.com

Unesite ime vašeg grada za vremensku prognozu:

Ribe BiH

Ribe se dijele na više vrsta, ali kod nas največu zastupljenost imaju salmonide i cipride.

Salmonidni region, dijelimo na: planinski pastrmski region, koji naseljava isključivo potočna pastrmka i rečni rak i nizijski pastrmski region, koji pored potočne pastrmke, naseljavaju lipljen, mladica, peš ali u srednjem dijelu tog regiona, srecu se i plotica, skobalj, mrena, klen.

Ispod lsalmonidnog regiona dolazi nizijski ciprinidni region. Razlikuje se od pastrmskog regiona pre svega po bogatstvu vode, pad mu je manji, vegetacija bogatija, broj ribljih vrsta znatno veći, kao i drugih vodenih živih bića. Područje ciprinida, od škobalja, klena, svala, grabljivica kao što su som, smuđ i štuka, do drugog dijela gde sve češće srećemo vrste, kao što su deverika, šaran i babuška I ostali cipridi.

Salmo trutta M. Fario - POTOČNA PASTRMKA

Familija: Salmonide
Rod: Salmo
Latinski naziv: Salmo truta Morpha Fario
Lokalni nazivi: Potočara
Maksimalna težina: 15 kg
Maksimalna duzina: 100 cm
Lovna mera: 25cm
Lovostaj: od 1. X do 1. III

Potočna PASTRMKAOpis: Potočna pastrmka je slatkovodna riba, potočna forma morske pastrmke Salmo trutta. U izvjesnom smislu, ova vrsta je tipični predstavnik familije Salmonidae. Jedna je od najpoznatijih i široko rasprostranjenih slatkovodnih riba. Oblikom i građom, a u velikoj mjeri i bojom svoga tijela, izuzetno je prilagođena uvjetima staništa. Odlikuje se relativno velikom glavom i velikim ustima. Boja tijela je u direktnoj zavisnosti od mjesta njenog obitavanja. Boja leđa je uglavnom maslinastosmeđa, dok su bokovi žućka-stozeleni. Po tijelu se uočavaju tamne i crvene pjege oivičene svijetlim rubovima. Cijelo tijelo je pokriveno sitnim, tankim i okruglastim krljuštima (ljuskama).

Potočna pastrmka naseljava planinske vodotoke (potoke, rječice, i, mnogo rjeđe, rijeke), koje odlikuje hladna, bistra i čista voda bogata kiseonikom i sa slabo izraženim oscilacijama temperature. Naseljava dijelove potoka - rijeka pri dnu i velike virove na teško pristupačnim terenima. Spolnu zrelost dostiže u drugoj ili trećoj godini života pri tjelesnoj dužini 25--30 cm. Ženke odlažu 500 do 3.000 jaja dijametra 4,5-5 mm. Prosječna plodnost je oko 1.500 komada ikre na 1 kg tjelesne mase. Mrijeste se na pogodnom pjeskovito-šljunkovitom ili kamenitom dnu sa izraženim strujanjem vode. Ženke odlažu ikru na dubini vode od oko 0,5 m. Potočna pastrmka se hrani faunom dna rijeke, u prvom redu ličinkama raznih vrsta insekata i predstavnicima ostalih skupina vodenih beskičmenjaka, manjim ribama pa čak i vlastitom mlađi. Dužina života ove ribe je do 15 godina, kada naraste i do 1 m dužine i 15 kg tjelesne mase, što je u direktnoj povezanosti sa uvjetima ishrane. Na njenim prirodnim obitavalištima (gornji dijelovi rijeke) najčešće se love jedinke od 0,30-1,00 kg. Treba naglasiti izuzetnu potencijalnu mogućnost rasta ove vrste i tvrdnje da je ulovljena pastrmka imala cak 23 kg (u Plivi kod Jajca, 1975. godine). Ovakvi primjeri potvrđuju konstataciju da je rast potočne pastrmke udirektnoj vezi sa životnim uvjetima staništa (fizičko-hemijski kvalitet vode, količina hrane i ostali činioci koji su u vezi sa veličinom rijeke). Široko je rasprostranjena u hladnim planinskim tekućicama zapadne Evrope, od Španije do Skandinavije, srednje Evrope i Balkana te u planinskim tekućicama Kavkaza. U Bosni i Hercegovini je srazmjerno česta u planinskim tekućicama oba morska sliva. S obzirom na brojnost, kvalitet mesa i rasprostranjene, potočna pastrmka predstavlja vrlo atraktivnu riblju vrstu za sportski ribolov. U budućnosti bi trebalo posvetiti veliku pažnju održavanju brojnosti i zaštite autohtonih populacija ove plemenite vrste. Kod nas, lov na potočaru je dozvoljen umjetnim mamcem, imitacijama mušica, i drugim varalicama.

Jako oprezna i plašljiva riba koja zahtjeva umjeće i strpljenje od ribolovaca koji su namjenili da je ulove. Kad je "ubodena", izuzetno je borbena i rijetko koji početnik će se izboriti i sa osrednjim komadom.

Lov: Pastrmka se lovi iskljucivo vestackim mamcima, musicom i varalicom, a sve ostale tehnike su zabranjeni zakonom. Za ribolov mušicom najbolji period je od polovine aprila do jula i od kraja avgusta do oktobra, kada joj i prirodnu hranu cine uglavnom insekti i razni vodozemci. Izuzetno je oprezna riba pa je stoga i jako interesantna ribarima jer rijetko napada razne imitacije insekata ili ribica koje pravimo ukoliko nismo pogodili prirodni slijed njenog okruženja. 

Thymallus thumallus – LIPLJEN

Familija: Thymallide
Rod: Thymallus
Latinski naziv: Thymallus thymallus
Lokalni nazivi: Lipljen
Maksimalna težina: 2kg
Maksimalna duzina: 60 cm
Lovna mera: 30cm
Lovostaj: od 1. III do 30. IV

Riba LIPLJENOpis: Lipljen, iako više sliči bijeloj ribi nego salmonidima, tipični je salmonid, jer ga ima u najčišćim vodama bogatim kiseonikom. Telo lipljana je vitko i izduženo, pokriveno relativnom sitnom, ali čvrstom krljušti. Leđa lipljana krasi neobično veliko i dugačko leđno peraje metalnoplave boje sa 3 - 4 reda krupnih crvenih i ljubičastih pega. Na ledjima ima male, crne, okrugle pjege, a po bokovima veće. Ledja su mu zelenkasto-siva, bokovi srebrnasto-žuti, a trbuh bijel. Donja peraja su pepeljaste boje sa bledo-crvenim i violetnim prelivom na vrhu, a repno peraje je crvenkastobakarno, a bočno peraje je sivo sa crvenim prelivom. Lipljen je riba hladnih voda i često živi zajedno sa potočnom pastrmkom iako ima svoje područje. Za razliku od pastrmke on voli mirniji, manje bujičav i relativno veći tok. Živi u manjim jatima. Lipljen živi u tzv."pastrmskim" vodama: brzim, čistim i hladnim potocima ili rijekama, naraste do 50-ak cm., do 2 kg. težine. Lipljen je brži lovac na mušice, koje padaju, ili samo dodiruju u letu vodenu površinu. Hrani se mušicama, račićima, larvama i drugim sitnijim vodenim životinjicama. Za vreme mresta, naročito kod mužjaka, sve boje koje ima po sebi su jače izražene.

Lipljen je riba čiji mrest zavisi od tempereture i većinom se obavlja od aprila do sredine maja. U planinskim, hladnim rekama, mrest, upravo zbog temperature vode počinje nešto kasnije. Ženka baca ikru u blizini mesta boravka, pod uslovom da su vode duboke, a i da su svi ostali uslovi povoljni. Ikru polaže u jame duboke 50–100 cm. U nepovoljnim uslovima, lipljen na mrest odlazi u obližnje potoke sa toplijom vodom i pogodnijim dnom. Takve migracije su uobičajene kod jezerskih vrsta jer se lipljen ne može mrestiti na velikim dubinama.

Polnu zrelost stiče u trećoj godini, dok je potpuno polno zreo u svojoj četvrtoj i petoj godini. Plodnost lipljena nije velika. U zavisnosti od starosti, ženka položi u proseku 3 000-6 000 jajašaca ikre.

Lov: Lipljena je dozvoljeno loviti samo viještatkim mamcima, a najbolje je tehnika mušicarenje, i vrlo rijetko varalicarenjem. Vrlo ga je tesko prevariti jer je izuzetno plašljiva riba, pa ga uglavnom love iskusniji ribolovci. Najuspješnije ga je loviti u jutarnjim satima i predvece, kada se lipljen dize do povrsine kako bi lovio insekte. Po danu kada je sunćano, uglavnom se zadrzava u dubokim virovima, i tesko ga je izvuci na povrsinu, pa ga valja traziti podvodnom muhom. Lipljen kao i Potoćna pastrmka rijetko napada razne imitacije insekata koje pravimo ukoliko nismo pogodili prirodni slijed njegovog okruženja. Izuzetno je plasljiva i oprezna riba, pa treba biti pazljiv pri kretanju kada idemo na Lipljena.

Salmo gardner irideus - KALIFORNIJSKA PASTRMKA

Familija: Salmonide
Rod: Parasalmo
Latinski naziv: Parasalmo gairdneri
Lokalni nazivi: Kalifa
Maksimalna težina: 15kg
Maksimalna duzina: 80cm
Lovna mera: nema lovne mere
Lovostaj: od 1. X do 1. III

Kaliforniska PASTRMKAOpis: Kalifornijska pastrmka je nešto šira i snažnija od potočne pastrmke. Tijelo, uključujući i peraja, joj je prekriveno tamnim pjegama, a leđa su joj tamnozelene boje. Po bokovina, koji srebrnasto svjetlucaju, se pruža šarena linija duginih boja koja nijansom prelazi na crveno, i zbog toga je i dobila ime ružičasta pastrmka.

Kalifornijska pastrmka porijeklom je iz Amerike (Kalifornija, Kanada, Sijeverna Amerika), a na prostore Evrope i Balkana je stigla 1893 godine kada su njome poribljene neke od voda. Ubrzo se privikla kako u rijekama tako i u jezerima.

Kalifornijska pastrmka se u BiH masovno gaji u ribnjacima uglavnom zbog toga što dobro podnosi temperaturu i do 25°C.

Kalifornijska pastrmka se ne zadržava u otvorenim vodama. U nekim vodama postiže maksimalnu težinu i do 10 kg, ako ne bude ulovljena, budući da je velika grabljivica i nasrće na sve mamce. Trofejima se smatraju i tri puta manji primerci. Prosečna lovna težina je od 200 do 900 grama.

Kalifornijska pastrmka se kao mala hrani planktonom i sitnim vodenim životinjama, a kasnije prelazi na krupniju hranu. Kad ostari, ona postaje grabljivica i drugoj ribi ne dozvoljava da dođe do hrane.

Kalifornijska pastrmka se mresti u rano proljeće (mart - april), pa sve do maja. Tada po telu dobija još izražajnije boje, tzv. mresni osip, kada postaje prava lepotica. U to vrijeme menja i boju mesa i dobija jači riblji miris. Izleže do 2000 jajašaca, a polno je zrela između druge i treće godine kad je dugačka od 20 do 25cm.

Lov: Kalifoniska pastrmka se uspešno lovi na prirodne mamce, naravno gde je to i dozvoljeno. Kad je manja najbolje radi na glistu, crve i razne vodene bubice, a krupnija na ribice i varalice veće gramaže. Na večini voda se lovi varalicarenjem ili musičarenjem, a obzirom na njenu pohlepu Kaliforniska pastrmka napada sve što se kreće u vodi i na vodi. U zavisnosti od doba godine i vremenskim uslovima, mozemo je traziti u svim slojevima vode. Ako primjeti mamac još ako je živ Kalifa to ne propušta. Izuzetno je borbena riba, pa stoga pažljivo kad je vadite.

Hucho hucho L.- MLADICA

Familija: Salmonide
Rod: Hucho
Latinski naziv: Hucho hucho
Lokalni nazivi: Mladica
Maksimalna težina: 60 kg
Maksimalna duzina: 200/220 cm
Lovna mera: 110cm
Lovostaj: od 1. III do 30. IV

HUCHO-HUCHOOpis: Mladica je slatkovodna, brza grabljivica, ima lijepo dugačko i valjkasto tijelo, i ona je najveći predstavnik pastrmskog roda. Pliva strašno brzo, a repno peraje je snažno poput vesla. Boja joj je izrazito lijepa i na snegu deluje veličanstveno. Po telu ima crne pege, glava i leđa su joj tamnosmeđa do zelenkasta, a kod ponekih primeraka blago ružičasta sa prelivima, što je vezano za mesto obitovanja. Za vreme mrešćenja je još lepše i tada dobija neku bakarnoljubičastu boju.              

Mladica se drži, i to krupniji primjerci, dubokih virova sa skrovitim mjestima pod obalom, odakle povremeno kreću u potragu za hranom, uglavnom na brzake - ujutru na ulaze, a uveče na izlaze virova.

Hrani se ribom pretežno bijelom ribom, a jedna od omiljenih je škobalj. Voli rakove i razna vodena stvorenja kao što su peševi, žabe itd. Na mjestima gde lovi, vrlo kratko se zadrzava, izuzetno pri visokoj i zamucenoj vodi prilazi u plicake za jatima bele ribe, a odmah po zavrsenom lovu vraca se u sigurnost dubokih virova tj. svoje skrovište koje pažljivo čuva od uljeza i drugih grabljivica.

Mladica se mresti na karakteristicnim mjestima sa tvrdim sljunkovitim i kamenitim dnom. Najbolja mesta su dubine oko 1 metar, sa protocnom vodom, gde je dno cisto, bez mulja ili drugog taloga. Sam cin polaganja ikre se desava u februaru i martu, u zavisnosti od temperature vode pa možda i pređe u april. Zenka polaze jajasca u rupe u dnu, i muzjak ih odma oplodjuje, nakon cega rupu zatrpavaju sljunkom, kako bi ga zastitili od drugih riba. Po izlaganju mladj se hrani planktonom i larvama, a vec nakon prve godine dostize duzinu i do 20cm. U zavisnosti o dobi ženke koja izleže 10-25000 jajašaca, a polno je zrela sa 5 godina kad je dugačka 50-60 cm.

Lov: Mladica je izrazito snazna riba, može da  naraste veoma velika. Mladic se nesmije loviti živim (prirodnim) mamcima, a dozvoljeno je loviti na razne varalice. Pribor za varalicarenje mladice prvenstveno moramo uskladiti sa vremenskim uslovima, vodenim karakteristikama. Veoma je snalažljiva riba i teško je prevariti da zagrize. Zbog izuzetne snage i borbenosti treba je pazljivo i strpljivo izvlaciti, i drzati je podalje od dna naravno ako je moguće, zbog podvodnih prepreka i navike maldice da se oslobodi od mamca. Moze se loviti u svim slojevima vode, u zavisnosti od vremenskih uslova, i uslova na vodi.

Salmo marmoratus - GLAVATICA-ZUBATAC

Rod: Salmo
Latinski naziv: Salmo marmoratus Cuvier
Lokalni nazivi: Zubatak - Gonjavac - Mladica
Maksimalna težina: 30kg
Maksimalna duzina: 1,4m
Lovna mera: trajni lovostaj
Lovostaj: trajni lovostaj

Riba ZUBATAC/GLAVATICA

Glavatica se odlikuje izduženim i valjkastim tijelom. Glava ove ribe je velika sa velikim ustima, u kojima se nalaze izrazito jaki zubi, karakteristicna osobina glavatice jeste velicina njene glave(po kojoj je i dobila naziv). Boja tijela je karakteristična, nema crnih ni crvenih pjega, ali je cijelo tijelo prošarano tamnim prugama koje su izuvijane, što joj daje marmorisan (mramorast) izgled, pa otuda i njeno (latinsko) ime. Peraja su svijetlosiva do žućkasta. Jedna je od najkrupnijih salmonidnih riba. Može narasti do 140 cm i postići masu od 30 kg. Obično su takvi primjerci rijetki, a najčešće se vide jedinke od 4 do 8 kg. Životni vijek ove ribe je 25 godina. Staniste joj je slicno kao i mladici u dubokim virovima sa podvodnim stijenama, gdje traži skrovište.
Izrazita je grabljivica, hrani se uglavnom sitnijom ribom kao i sve grabljivice što je u direktnoj vezi sa veličinom jedinki, a voli i larve, insekte, puže i drugim vodenim bicima kao što je peš, žaba itd. Zna se da ponekad i manji komadi posegnu i za krupnijom mušicom.
 Mrijesti se od kasne jeseni i početka zime, od novembra do polovine januara, i to u rijekama na šljunkovitom dnu. Temperatura vode na njenim prirodnim mrijestilištima iznosi 8-13 °C. Ženka polaže ikru u šljunkovitom dnu gdje se hrane planktatima, a potom mlađ i sitniom ribom. Period mriješćenja nekada traje i po 2,5 mjeseca, zavisno od temperature vode. Na mriješćenje migrira uzvodno tražeći pogodno mjesto. Spolnu zrelost postiže između pete i sedme godine života, kada ima dužinu od oko 70 cm.
Lov: Lovi se na velike varalice i žive mamce (ribe). Vrlo je snažna i mudra riba i teško je uhvatiti. Najveća populacija ove ribe je u Neretvanskom slivu, a svjedoćenja ribara govore da ima primjeraka i preko 25-30 kg.

 

Salmo truta m. lacustris - JEZERSKA PASTRMKA

Familija: Salmonide
Rod: Salmo
Latinski naziv: Salmo truta morpha lacustris
Lokalni nazivi:
Maksimalna težina: 20kg
Maksimalna duzina: 1m
Lovna mera:
Lovostaj: od 1. X do 1. III

Jezerska PASTRMKAOpis: Jezerska pastrmka živi u bistrim, čistim jezerima, a po prirodi spada u familiji Salmonidae. Jezerska pastrmka ima vrlo sitne krljušti, koje čvrsto naležu na tijelo pa ih je stoga teško uočiti. Leđa su zelenkasto-crne boje, bokovi tijela srebrnkasti a trbuh je bijeli. U periodu mrešćenja, boja tijela se mijenja tako da su rijetko raspoređene krupne rozikaste pjege. Jedinke ove vrste mogu da narastu do 100cm, ali su obično manje od pola metra. Mogu dostići težinu do 20 kg, i starosd do 15 godina.

Ona je tipični stanovnik hladnih i kiseonikom obogaćenih voda. Iako pretežno stanuje u jezerima, moguće je naći je i u rekama, a najčešće se može naći na planinskim jezerima. Mlade pastrmke više se zadržavaju na površini, blizu obale, a starije u dubini do čak i do 40 m. Uglavnom mlade jezerske pastrmkice hrane se mušicama, račićima, larvama i drugim sitnijim vodenim životinjicama, a odrasli su grabežljivci.

Polno sazrevaju u starosti od 3 do 5 godina pri dužini od 50-60cm. Mrijesti se u gornjim tokovima pritoka. Pijeskovitom i šljunkovitom dnu jezera, od oktobra do januara. Uz obalu polaže 3000 do 6000 jaja.

Lov: Jezerska Pastrmka se lovi isključivo viještačkim mamcima, mušicom i varalicom.

Salvelinus fontinalis - POTOČNA ZLATOVČICA

Familija: Salmonide
Rod: Salvelinus
Latinski naziv: Salvelinus fontinalis
Lokalni nazivi: Kanadska pastrmka ili Zlatovčica
Maksimalna težina: 7kg
Maksimalna duzina: 1m
Lovna mera: 25cm
Lovostaj: od 1. X do 1. III

potočna ZLATOVČICAOpis: Potočna zlatovčica ima leđa maslinasto zelena gdje prelazi u tamnozelene boje, mramornih šara, a bokove žutobele boje sa žutosvetlijim tačkama. Trbuh je bijele boje, a kod nekih primeraka i crvenkast. U periodu mresta, trbuh poprima izrazito crvenu boju. Na leđima i repnom peraju ima tamne pjege. Na tijelu se nalazi i poneka crvena tačkica. Može da dostigne dužinu do 50 cm i težinu do 1 kg.      

Potočna zlatovčica je tipični stanovnik hladnih, brzih, čistih i kiseonikom veoma bogatih voda, a njena prirodna staništa su ćise planinske rijeke.

Hrani se planktonima, puževima, mušicama, račićima, larvama i drugim sitnijim vodenim životinjicama, a veći primjerci se hrane i ribama.

Mrijesti se od oktobra do marta između kamenja u brzim vodama. Jaja se izliježu u proljeće i spolna zrelost se postiže u 2–3 godine kad je dugacka 15-30 cm. U zavisnosti o polnoj zrelosti ženka polaže 100–5.000 jaja.

Lov: Potočna zlatovčica se lovi iskljucivo viještačkim mamcima, mušicom i varalicom.

Salvelinus alpinus - JEZERSKA ZLATOVČICA

Familija: Salmonide
Rod: Salvelinus
Latinski naziv: Salvelinus alpinus
Lokalni nazivi: Jezerska zlatovčica
Maksimalna težina: 10kg
Maksimalna duzina: 75cm
Lovna mera: 25cm
Lovostaj: od 1. X do 1. III

Jezerska ZLATOVČICAOpis: Jezerska Zlatovčica na tijelu ima nepravilno i retko raspoređene fleke – mrlje rozkaste boje. Leđa su joj zelenkastocrne boje, a spuštajući se prema bokovima, boja se preliva u srebrnkastu. Trbuh je bijeli. Zlatovčica jezerska ima vrlo sitnu krljušt koja čvrsto naleže na tijelo, pa je teško uočljiva. Obod – rub grudnih, trbušnih, kao i podrepnih peraja je bele boje. U periodu mresta boja se malo mijenja – postaje za nijansu tamnija.

Ona je tipicni stanovnik hladnih i kiseonikom bogatih voda. Jezerska zlatovcica je veoma znacajna i interesantna za sportski ribolov.  Mladj ove vrste se uzgaja u našoj zemlji i pušta u jezera i vodene akumulacije u kojima su povoljni uslovi za njen zivot.

Hrani se planktonima, puževima, mušicama, račićima, larvama i drugim sitnijim vodenim životinjicama, a ubrzo prelazi na sitnu ribu kao glavne dijelove ishrane.

Jezerska Zlatovčica polno sazreva od 3 do 5 godina. Mresti se na šljunkovitom ili peskovitom dnu jezera, u periodu od oktobra do januara. Uz samu obalu, u plićaku, polaže 3 000 do 6000 jaja, koja u prečniku imaju oko 5 mm. Razvoj embriona u jajnim opnama, u zavisnosti od vremenskih prilika, traje oko dva meseca (65 do 72 dana).

Lov: Potočna zlatovčica se lovi iskljucivo viještačkim mamcima, mušicom i varalicom.

Stizostedion lucioperca – SMUĐ

Familija: Percide
Rod: Stizostedion
Latinski naziv: Stizostedion lucioperca
Lokalni nazivi:
Maksimalna težina: 20kg
Maksimalna duzina: 1,3m
Lovna mera: 40cm
Lovostaj: 1. III do 31. IV

Riba SMUĐOpis: Smuđ je riba iz porodice Percidae. Vitko tijelo mu je prekriveno malenim, veoma prijanjivim ljuskama koje smuđu na dodir daju hrapav izgled. Produljena glava završava špicastim čeljustima i oštrim zubima. Široko rasječena usta posjeduju veoma razvijeno zubalo: 6 snažnih očnjaka služe ranjavanju i hvatanju plijena, ostali zubi, nešto slabiji i usmjereni prema unutra, imaju za cilj zadržavanje uhvaćenih ribica. Ledja su mu zeleno siva, sa 8 do 12 tamnih poprecnih pruga. Ledjna peraja su mu spojena, i prvo je nazubljeno ostrim kostanim zbicama. Repno peraje je veliko i snazno, i samo je blago zaseceno. Sjajne oči, osobite strukture mrežnice osiguravaju mu odličan vid čak i pri velikim dubinama i u nedostatku svjetlosti. Dobro vidljiva bočna linija produljuje se do repne peraje debelih i tvrdih rubova što smuđu omogućava da se brzo kreće. Obojenost mu se mijenja u funkciji pojedinca i životne sredine.

Karakteristicno staniste smudja je duboka voda sa tvrdim, kamenitim ili peskovitim dnom, voli mirne i spore vode umjerene temperature. Međutim, zahvaljujući svojoj velikoj prilagodljivosti, s izuzetkom jezera i visinskih rijeka, sposoban je naseliti najraznovrsnije vrste voda. Pored velikih primjeraka koji su najčešće usamljeni i malo pokretni, smuđevi žive u jatu pojedinaca istog godišta i slične veličine i često se kreću, ovisno o godišnjim dobima i metereološkim  uvjetima. Smuđ više voli tamnije i oblačnije vrijeme i obojene vode nego žarko sunce i bistre vode, najčešće je aktivan u sumraku i noću.

Mlađ smuđa hrani se planktonom  i beskralježnjacima, ličinkama, crvićima, kukcima. Odrastao smuđ uglavnom konzumira male ribe čija je veličina ograničena otvorom njegovog jednjaka. Stareći, smuđ se sve više zanima za mrtve, bolesne ili ranjene ribe, jednom riječju poželjniji mu je plijen lak za hvatanje.

Lov: Smudj se lovi uglavnom na varalice i žive mamce (ribice). On je inaće nocna grabljivica i pretezno se hrani u tom noći, pogotovo ukoliko je topliji doba godine kad bijele ribe ima u izobilju. Zimi uzima hranu u nekoliko intervala jer sama hladnoća i niske temerature ga tjeraju u aktivnosti tokom cijelog dana. Da bi zadovoljio svoje potrebe smudj dnevno pojede nešto manje od svoje kilaže bijele ribe. Mjesta gde ima smudja je lako prepoznati po tome što bijela ribe iskaće po površinu vode tražeći spas od grabljivice.          

Stizostedion volgensis - SMUĐ KAMENJAR

Familija: Percide
Rod: Stizostedion
Latinski naziv: Stizostedion volgensis
Lokalni nazivi:
Maksimalna težina: 5kg
Maksimalna duzina: 65cm
Lovna mera: 25cm
Lovostaj: od 1. III do 31. IV

Riba SMUĐ KAMENJAROpis: Prirodnom velićinom dosta je manji od smudja, a maksimalna težina mu je 5kg. Rijetkost je uhvatiti kapitalca kamenjaša, a lovna tezina mu je oko 1 kg ili manje. Tijelo mu je vretenasto, svijetlosmedje boje, sa osam ili devet poprecnih tamnih pruga. Obzirom na građu zubi su mu manji u odnosu na obićnog smujda, a osnovna razlika između obićnog smudja i kamenjar, pored pruga po ledjuma, je ta što nema po jedan par zuba u gornjoj i donjoj vilici. Ugao usta se završava oko ocnih jabucica i ne prelazi liniju ociju. Ribari koji se dobro ne zagledaju teško će pronaći razliku izmedju obićnog smudja i kamenjara.

Smudja kamenjara ćemo najčešće sresti na brzim rijecnim tokovima, maticama i dubokim virovima. On preferira tvrdo dno, kao sto su pijesak i kamenito dno. Rijetko ga možemo sresti u mirnim stajacim vodama. Veoma je osetljiv na kolicinu kiseonika, i pri otopljenjima se seli na sto dublja i hladnija mijesta.

Mrijest Smudja kamenjara je od maja do juna, i to uvijek obavlja u parovima. Muzjak u dubokoj vodina šljunkovitom dnu priprema gnijezdo, a potom nakom polaganja jaja od strane ženke, čuva ga  od ostalih grabljivica do izleganja mladji. Mladj se po izleganju hrani planktonom, a zatim, kasnije insektima i sitnom ribom.

Lov: Lovi se istim mamcima i metodima kao i krupniji rodjak, obicni smudj.

Esox lucius – ŠTUKA

Familija: Esocide
Rod: Esox
Latinski naziv: Esox lucius
Lokalni nazivi: Štuka
Maksimalna težina: 35kg
Maksimalna duzina: 2m
Lovna mera: 40cm
Lovostaj: od 1. III do 31. III

Riba ŠTUKAOpis: Stuka ima vretenasto i jako tijelo, pravi je predator u našim vodama riba grabežljivac. To njeno vretenasto tijelo završava karakterističnom glavom, širokom i spljoštenom, u obliku pačjeg kljuna. Usta su joj velika, a vilica snazna, i ispunjena su sa vise redova ostrih zuba, povijenih ka zdrelu i celjust joj je opremljena s oko 700 zuba, nagnutih prema unutra. Oči, smještene na vrhu glave, omogućavaju joj široko vidno polje. Analno peraje i grudna peraja su crvene boje, a leđna peraja na vrhu stražnjeg dijela tijela, služi joj za snažan zalet kad odluči napasti plijen. Ledja stuke su tamno maslinasta, gotovo crna, bokovi su joj srebrnkasto zeleni, sa zuckastim pegama i sarama. Pore na glavi, smještene na obje donje čeljusti povezane s bočnom linijom, omogućuju štuki da osjeti i najmanju vibraciju s velike daljine.

Štuku možemo naći u skoro svim tipovima voda, od ušća do malih rijeka ali štuka ipak najviše voli mirne vode, spore tekućice bogate vodenom vegetacijom i pune raznih prepreka, potopljenih stabala, neravnomjernog dna sa stjenama, korijenjima od raznih trava jer je pravi lovac iz zasjede gdje se ona može skrivati i proći nezapažena. Ona je samotnjak i oštro brani svoj teritorij  protiv svih uljeza, čak i kad su njezine vrste. Štuka je dobar lovac, sposobna je satima stajati nepomično, čekajući priliku za napad. Odmah po rođenju, mlađ se hrani planktonom  i ličinkama raznih kukaca. Brzo rastu, u samo šest sedmica dosegnu 6 do 8 cm. Nakon što dosegnu tu veličinu, predatorski geni poćinju da rade i zanima ih samo riba. U pravilu, štuka napada samo bolesne, ranjene i spore ribe, ali kad se ukaže prilika, baca se i na žabe i glodavce!

Ovisno o regiji, Štuka se razmnožava od veljače na jugu, do svibnja na sjeveru. Ženke biraju plitka mjesta, bogata travom gdje, čim voda dosegne 10-11°C, polažu oko 20 000 jaja koja mužjaci odmah oplođuju.

Lov: Štuka je savršena riba grabljivica u ćemu joj pomažu tri cula: svoj vid, koji joj je mozda i najbolje culo, culo mirisa, za pronalazenje uginule ribe, i bocnu liniju, culo osecaja, za otkrivanje ranjene ili uznemirene ribe. Štuku možemo loviti svim tehnikama od varaličarenja, plovka, dubinskog ribolova kao i na pec. Najčešće korištena tehnika u lovu ove grabljivice je varaličarenje gdje joj se nude razni vobleri, leptiri, kašike i razne imitacije ribića, glodavaca, žaba, peševa. Na tekucim vodama stuku treba traziti u srednjim slojevima ili pri dnu, u zavisnosti od konfiguracije dna i podvodnih prepreka na kojima se zadrzava. Na jezerima, najbolje je traziti u srednjim slojevima ili neposredno ispod povrsine.

Cyprinus carpio – ŠARAN

Familija: Cyprinide
Rod: Cyprinus
Latinski naziv: Cyprinus carpio
Lokalni nazivi: Šaran
Maksimalna težina: 40kg
Maksimalna duzina: 120cm
Lovna mera: 30cm
Lovostaj: od 1. IV do 31. V

Riba ŠARANOpis: Šaran živi u mirnim i toplijim vodama i može da dostigne dužinu od jednog metra i masu preko 30 kg. Šaran je najpoznatija i najznacajnija riba ravnićarskih rijeka sa sportskog, gastronomskog, i privrednog aspekta. Tijelo mu je prekriveno krupnom dobro usadjenom krljusti. Ima izduženo, oblo tijelo i krupnu glavu na kojoj su usta okružena sa četiri pipka (brkovi). Ima jedno leđno peraje koje prekriva veći dio leđa i počinje sa oštrom ćvrstom iglom. Leđna strana tijela je različito obojena u zavisnosti od staništa na kome živi, dok je trbušna uglavnom svijetlija. U našim vodama možemo uloviti i još jednu vrstu šarana koja se naziva Golać. On je dobiven vještaćkim uzgojem i uglavnom ima sve karakteristike kao i pravi šaran, osim što nema krljušti po boćnim stranama tijela pa je i po tome dobio slavno ime Golać.

Šaran preferira kanale, jezera, zalive i mirnije dijelove rijeka. Voli dublja mesta sa hladnijom vodom i vecim kolicinama kiseonika, najcesce sa glinovitim dnom, po kojem trazeci hranu. Njegovo prisustvo u vodi mozemo otkriti po mehuricima koji izbijaju na povrsinu vode. To je riba koja se krece u jatima, ali se retko krece u vilikim brojevima, posebno krupniji primerci. Voli zatravljenim terene, a na otvorenim vodama trazi tlo sa dosta prepreka u vodi, kao sto su potopljeni stabla, grane, kamene prepreke.

Šaran se mresti od aprila do maja, kada ženka u zavisnosti od velićine i starosti polaže od 200000 do 700000 jajašaca koja se inkubiraju za 8 dana. Mlađ se tada izleze i u pocetku se hrane planktonom, a kasnije prelazi na vodene mekušce, crve, gliste.

Lov: Najbolje mijesto za lov se pronalazi posmatranjem površine vod. Ako ima šarana mogu da se uoce karakteristicni klobuci koje šaran pravi pri hranjenju. Riba se uglavnom krece uz krajeve stabla, ili kakve druge prepreke znajući da tu može naići na mnoštvo hrane koje njemu odgovara. Vrlo je mudra riba i dobar borac, pa tako zna kad uzme mamac da ode pod stijenu ili neku drugu prepreku kako bi došlo do pucanja veznog sistema. Uglavnom se lovi na dnu (Carp Fishing). Po rijekama i slivovima se lovi na žive mamce gliste i razne crve, dok na jezerima preferira lov na kukuruz i koricu hljeba. Da bi bio dobar ulov mora da bude i dobra primama tj. krma, jer ribari znaju cekati i po 5 dana na svojim lovnim mjestima da ulove dobrog šarana.

Chalcalburnus chalcoides – BUCOV

Familija: Ciprinide
Rod: Chalcalburnus
Latinski naziv: Chalcalburnus chalcoides
Lokalni nazivi: pegunica
Maksimalna težina: 2kg
Maksimalna duzina: 50cm
Lovna mera: nema lovne mere
Lovostaj: nema zabrane lova

Riba BUCOVOpis: Tijelo Bucova je vretenasto i izduženo, slatkovodna je riba koja pripada familiji Cyprinida, a mnogi ga iz neopravdanih razloga, nazivaju bolenom. Leđa i gornja strana glave su mu tamne boje sa zelenkastim prelivima, a bokovi tijela, kao i trbuh su mu srebrnakaste boje. Peraja, osim repnog, po obodu su sivkaste boje, a pri osnovi se prelivaju u crvenkastu boju. Prosečni primerci porastu od 15 do 25 cm. a postoje podaci i o primercima preko i do 50cm. Bucovi žive u mirnijim vodama mada se može naći i u tokovima slatkovodnih rijeka, hrane se faunom dna i mlađima riba. Za razliku od bolena, kome veoma lići, ne hrani se ostalom ribom, vec jede samo mladj riba, te se najcesce i zadrzava u dijelovima reke gdje je bogata faunom i gdje se skriva mlađ od ostale ribe.

Bucov se mresti u maju i junu, u priobalnom području na šljunkovitoj podlozi. Plodnost mu je od 20.000 do 40.000 jaja. U vreme mresta kod mužjaka, na glavi i na prednjem delu tela, se pojavljuju bradavičaste izrasline. Po sazrijevanju ikre mladj se drzi blizu obale kako bi izbegla grabljivice, i pronasla hranu u vidu planktona i sitnih vodenih boća.

Lov: Bucov se najbolje lovi u cik zore ili predveće, a može se loviti varaličarenjem ili mušičarenjem. Najčešće tehnika je lov varalicom tj. castmasteri, kasike, leptiri, povrsinske varalice - poperi, povrsinci sa propelerom, vobleri, a najefikasniji nacin varalicarenja bucova je brzo povlacenje. Musicarenje treba koristiti veliki strimeri koji oponasaju kedere, obicno bijele ili neke svjetlije boje.

Aspius aspius – BOLEN

Familija: Ciprinide
Rod: Aspius
Latinski naziv: Aspius aspius
Lokalni nazivi: belin, belun
Maksimalna težina: 12kg
Maksimalna duzina: 1,2m
Lovna mera: 30cm
Lovostaj: od 1. IV do 31. V

Riba BOLENOpis: Bolen ima isturenu donju vilicu i na njenom vrhu ima jedno ispupčenje, koje kada su usta zatvorena ulazi u odgovarajuće udubljenje u gornjem dijelu usta. Zbog malog broja zuba, usta su mu duboko usađena, tako da i na škrgama imaju zubni izraštaji, koji guraju plijen ka hrapavom ždrelu. Krupniji primerci blago su pogrbljeni od glave do leđnog peraja, sa spuštenim trbuhom. Leđa su im tamno zelena, a bokovi srebrnkastoplavkastog sjaja, dok je trbuh bijele boje. Trbušno i analno i peraje su crvenkaste boje, a uzdužna bočna linija ima 64 do 76 komada sitnijih krljušti. Bolen je riba koju većina brka sa bucovom, od koga se razlikuje u dve osnovne stvari: bolen može narasti preko 1 kg, i hrani se sitnom ribom, što kod bucova nije slučaj. Mada, dok je mlad, bolen se hrane račićima, larvama riba, faunom sa dna i insektima koji padaju u vodu, ali kasnije prelazi na sitniju ribu. Boravi u svim većim rekama i jezerima. Veći dio dana provodi u mirnoj vodi, a uveče i rano ujutro radi ishrane dolazi do preliva prirodnih ili veštačkih, stubova mostova i ušća voda. Bolen polnu zrelost dostiže: ženke u petoj ili šestoj godini, a mužjaci u petoj godini života i kada prerastu veličina od preko 30 cm. Polaganje jaja traje od aprila do kraja maja ili početka juna, ženka polaže od 58.000 do 480.000 jaja, koja se lijepe za pijeskovito dno. Razvoj jaja traje od 14 do 21 dan.

Lov: Najčešće tehnika je lov varalicom tj. castmasteri, kasike, leptiri, povrsinske varalice - poperi, povrsinci sa propelerom, vobleri, a najefikasniji nacin varalicarenja bucova je brzo povlacenje. Musicarenje treba koristiti veliki strimeri koji oponasaju kedere, obicno bijele ili neke svjetlije boje.

Chondrostoma nasus – ŠKOBALJ

Familija: Cyprinide
Rod: Chondrostoma
Latinski naziv: Chondrostoma nasus
Lokalni nazivi: Skobalj, Podust
Maksimalna težina: 10 kg
Maksimalna duzina: 70cm
Lovna mjera: nema lovne mjere 
Lovostaj: od 1.IV do 31.V

Riba ŠKOBALJOpis: Skobalj možemo loviti skoro u svim donjim slivovima naših rijeka gdje inaće preovladavaju cipridi. Najkrupni primjerci se vade u Drini i Savi. Skobalj je po ledjima crnozelen, po bokovima srebrenkast, a trbuhu bijeli. Ledjno peraje je sivo, a ostala su crvenkasta. Ima veoma izrazena usta sa donje strane, pa je zato i dobio naziv podust, usta su mu prirodno prilagodjena za struganju algi sa kamenja pa tako i mjesta gdje boravi možemo prepoznati. Repno peraje obrubljeno je tamnom ivicom. Telo mu je izduzeno i vretenasto.

 Skobalj uglavnom naseljava cipridna podrućija, mada veoma voli planinske reke i potoke, i preferira hladne vode bogate kiseonikom, sa tvrdim dnom. On je riba koja se krece u velikim jatima i hrani se algama koje skida sa krupnog šljunka. Cesto se zadrzava na istim mijestima kao i mrena i klen. Pri bistroj vodi je u glavnom toku, na dubljim mijestima, a kada se zamuti, i predvece prilazi obali i tu trazi hranu. Osnovnu ishranu mu cine alge pričvrsćene na podvodno kamenje, ali se rado hrani i larvama, racicima, a ako mu se ukaze prilika jede i sitnu ribu. Iskljucivo je riba dna, pa ga ne vrijedi traziti u drugim slojevima vode. Najbolja tereni za lov skobalja su tamo gdje se brzina toka smanjuje, a dubina naglo povećava.

Skobalj se mresti u proljece, od marta do maja, temperatura vode dostize 6ºC do 8º C. Dozivljava polnu zrelost izmedju trece i cetvrte godine zivota. U vreme mresta, jata skobalja se okupljaju po plitkim dijelovima vode, sa sljunkovitim dnom. Zenka polaze oko 1.000 jajašaca ikre, koju u lijepi za dno koje muzjak odmah oplodi. Inkubacija jajašaca traje desetak dana, nakon cega izezi mladj.

Lov: Najbolji se pokazao lov plovkom. To je sistem gdje vežemo fiksni ili klizni plovak u zavisnosti od dubine sa udicama od 8 do 12. Na lovno mijesto ribolova bacamo primanu u mrezici koja je otezana kamenom, ili pravimo kuglice hljeba sa raznim smjesama primama, a ona plovak zabacujemo uzvodno, kako bi voda mamac nanijela taćno ma mijesto primame. Skobalj se može loviti i na dubinsk tj. grunt gdje vežemo dvije ili tri udice i ćekamo da zagrize.

Rutilus pigus virgo – PLOTICA

Familija: Cyprinide
Rod: Rutilus
Latinski naziv: Rutilus pigus virgo
Lokalni nazivi: plotica, drinski saran
Maksimalna težina: 2 kg
Maksimalna duzina: 45cm
Lovna mera: nema lovne mere
Lovostaj: nema zabrane lova

Riba PLOTICAOpis: Plotica je rasprostranjena po cijeloj Evropi. Kod nas se može naći u svim rijekama dunavskog sliva, dok je u jadranskom slivu rjeđa. Voli brzo tekuće, čiste vode bogate zelenim biljem, gdje živi u većim jatima. Jata su nerijetko pomješana sa jatima škobalja. Često se zadržava pri površini vode, mada se uglavnom peca na dnu, jer se tu i hrani. Plotica je stanovnik brzih tokova, planinskih reka, bogatih kiseonikom, a zone u kojima se zadrzava imaju kamenito ili šljunkovito dno.  Voli ciste, tekuce vode, brzih tokova, gde trazi virove i dublja mesta u reci. Izuzetak su kamene obale sa kojih pase alge. Hrani se biljnom hranom, kukcima, ličinkama i crvićima.  Po izgledu plotice, odmah ćemo shvatiti da pripada familiji šarana. Tijelo joj je izduženo, glava mala sa sitnijim očima. Peraja su joj crvenkasta, po leđima je plavozelena do tamnomaslinasta, a bokovi su joj srebrnkasti, a stomak bijel.

Plotica se mresti od maja do jula, kada zenka lepi ikru na vodeno bilje. Za vreme mresta na glavi i ledjima ima sitne kvrzice, kao bradavice, pa mnogi misle da je bolesna. Muzijak dobija izrazenije boje tokom mresta. Plodnost joj je oko 40 000 do 60 000 jajasaca ikre.

Lov: Plotica se gotovo uvek lovi na plovak, bolonjezom.  Odgovarajuca zicana udica za ploticu mora da bude široka, oštra i snazna. Najcesce korišceni mamci za lov plotice su: mesni crvi, crvene gliste, kukuruz, hljeb i trava. Kao kod škobalja najefektivni je naći sa bacanjem primame na lovno mjesto.

Carassius auratus – BABUŠKA

Familija: Cyprinide
Rod: Carassius
Latinski naziv: Carassius auratus
Lokalni nazivi: babuska, srebrni karas, melez
Maksimalna težina: 3kg
Maksimalna duzina: 45cm
Lovna mera: nema lovne mere
Lovostaj: nema zabrane lova

Riba BABUŠKAOpis: Babuška (Carassius gibelio) је vrlo prilagodljiva slatkovodna riba unesena iz Kine, pripada porodici Cyprinidae. Babuska je riba nizijskih voda srednje azije, kod nas se odlicno prilagodila stanistima kako u nasim rekama tako i u kanalima i jezerima. Raste i do blizu kilograma, ali retki su primerci veci od 1,5kg. Spljostenog je tela, prekrivenog krupnom srebrnkasto sivom krljusti, koja je ka ledjima tamnija, skoro crna, a stomak bijel. Ima izrazenu bocnu liniiju i krupna lepezasta peraja.

Babuška je svežder koji se hrani na dnu, najčešće mekušcima i vodenim biljem. Spolnu zrelost postižu u 3 ili 4 godini života. Plodnost je 160 000 d 380 000 jaja. One se mrijeste  i sa mužjacima drugih vrsta riba, tako da spermatozoid ulazi u jaje ali ne dolazi do oplodnje. Dakle mogu se razmnožavati i iz neoplođenih jaja. Za vrijeme mrijesta  skupljaju grančice kako bi uhvatili rubnu vegetaciju pri dnu. Jedinke koje nastanjuju jezera sele u riječna ušća da bi izbjegle nisku koncentraciju kisika u vodi tijekom zime.

Lov: Babuška se lovi uglavnom pri dnu kao što smo i naveli kako se hrani. Možemo je loviti na više naćina, a najčešće upotrebljivani je na grunt. Pored ove tehnike možemo je loviti i na plovak., a najćešća dubina javljanja je 2.5 m do 3.5 m. Mamci su uglavnom crvi, glista i vodeni mekušpci. Mjesta zadrzavanja su joj mirniji dijelovi toka, na rijekama, bentovi, zalivi, dijelovi vode pod granjem i drugim vodenim preprekama.

Abramis brama – DEVERIKA

Familija: Cyprinide
Rod: Abramis
Latinski naziv: Abramis brama
Lokalni nazivi: Deverika
Maksimalna težina: 6kg
Maksimalna duzina: 80cm
Lovna mera: 25cm
Lovostaj: od 1. IV do 31. V

Riba DEVERIKAOpis: Deverika je vrsta slatkovodne ribe iz porodice Šarana. Mlade deverike (otprilike negdje oko 700 grama) imaju više izduženo tijelo i veće oči, zatim sive peraje, a na grlu i trbuhu pojavljuje se nijanse crvenkaste boje. Trogodišnje već postaju žuto–zlatne nijanse s tamnijim leđima, a najveće deverike dobivaju izrazite nijanse zlatne boje. Prosječna im je dužina 25–50 cm i težina 1–6 kilograma, a zivotni vijek joj se procenjuje između 16 i 20 godina. Zanimljivo je napomenuti da ove vrste riba pretežno koje su iz porodice Šarana mogu preživjeti duži period izvan vode.

Ove ribe je kao i većina ciprida svežder, pravi su čistači dna i hrane se materijom biljaka, malim mekušcima, ličinkama kukaca, crvima, malim rakovima, puževima itd). Hrani se kukcima, naročito komarcima. Veći primjerci se hrane manjom ribom, ali su i plijen većim većim grabežljivcima.

Najcešce stanište su joj velike ravničarske rijeke, ali se sreće i u drugim vodenim akumulacijama ukoliko joj uslovi to dozvole. Deverika je jatna i jata su obicno sacinjena od jedinki slicnog ili istog uzrasta.

Mrijesti se od Aprila do Juna kada je temperatura vode oko 17°C na travnatim terenima. U to vrijeme mužjaci formiraju teritorije gdje svaka ženka u zavisnosti od svoje dužine polaže između 100.000 i 500.000 jajašaca na podvodno bilje.

Lov: Deverika se uglavnom lovi na plovak, mada se moze loviti i na dubinske tehnike gdje primama (hranilica) igra glavnu ulogu. Lovi se uglavnom na razne mješavine sa hljebom, crve, lićinke, gliste i mnoge druge mamce, kao što smo i rekli svaštojed. Uglavnom se zadržava na dubini od 3 do 4 metra.

Tinca tinca – LINJAK

Familija: Cyprinide
Rod: Tinca
Latinski naziv: Tinca tinca
Lokalni nazivi: Linjak
Maksimalna težina: 8kg
Maksimalna duzina: 85cm
Lovna mera: Trajni lovostaj
Lovostaj: Trajni lovostaj

Riba LINJAKOpis: Tijelo mu je relativno zdepasto,i veoma potseca na telo sarana, pokriveno gustim slojem sluzi, i veoma sitnim krljuštima koja su doboko usadjena pod kozu i izuzetno tesko se skidaju. Sva peraja su obla, lepezasta, s tim da su veca i deblja kod muzijaka i predstavljaju karakter za raspoznavanje polova. Repno peraje je slabo usjeceno, a tijelo mu je tamno zeleno sa zlatnim prelivima, trbuh mu je zut, a ledja tamno zelena, gotovo crna. Usta su mu postavljena sa donje strane, a na krajevima ima po jedan mali brk. Linjak nastanjuje stajace i sporotekuce, tople i obrasle vode kao sto su bare, jezera. Zivi na dnu, jer tu pronalazi hranu, pa se u izuzetno retkim prilikama odatle pomjera. Sa obzirom da zivi u barskom okolisu, normalno je da je veoma otporan na manjak kiseonika u vodi, i to mu ne predstavlja veci problem. Linjak se mrijesti se krajem proljeca i pocetkom ljeta, od maja do avgusta. Mrijesti se u obraslim plicacima na temperaturi vode je oko 22 stepena. Plodnost ženke je cak i do 900.000 jajasaca ikre. Polnu zrelost dostize u trećoj ili četvrtoj godini života, pri dužini oko 20-ak cm, dok mužjaci sazrevaju nesto ranije.

Lov: Linjak se najbolje lovi na Jezerima i barama, kanalima obraslim vodenim rastinjem, pa i pribor treba prilagoditi tome. Najbolji, i gotovo jedini moguci nacin lova je na plovak. Potrebno je biti strpljiv u lovu na njega, i treba ga primamiti i zadrzati na mestu dobrom primamom, u koju je dobro dodati i crvice, glise, ili larve komaraca. Najbolji mamci za lov linjaka su gliste, mesni crvici, barski crvi, larve komaraca.

Leuciscus leuciscus – KLEN

Familija: Cyprinide
Rod: Leuciscus
Latinski naziv: Leuciscus leuciscus
Lokalni nazivi: Klen
Maksimalna težina: 5 kg
Maksimalna duzina: 70 cm
Lovna mera: nema lovne mere
Lovostaj: nema zabrane lova

Riba KLENOpis: Klen ima izduženo i snažno tijelo, dužine do 50 cm, a može dostići težinu i do 2 kg. Ima krupnu glavu i veća usta kojima usisava hranu. Boja tela mu prelazi nijanse od mrkozelene preko sive do potpuno crne, a bokovi su mu srebrnasti, trbuh je bijel. Kod starijih primeraka trbuh, vremenom dobija narandžastocrvenu boju.

Klen je riba koja nastanjuje vode srednje brzih tokova, bistre, čiste. Njega ima i u dubokim virovima ili na prelazima iz vira u vir, na mestima sa tvrdom kamenitom dnom.

Klen se mresti u maju i junu, gdje ženke u zavisnosti od svoje velićine položi od 50.000 do 200.000 jajašaca u plićaku na šljunkovitom i biljem obraslom dnu. U početku mlađ živi u jatima i hrani se planktonima i vodenim biljem, a kasnije po prirodi prelaze u svaštojede, pa klen jede i voće koje raste u priobalnom pojasu. Mužjak, u vreme parenja dobija tamne pege po telu, a boja peraja prelazi u crveno.       

Lov: Klenic je vrlo lukava i ratoborna riba što svjedoći mnogi ribari i jako je interesantna u sportskom ribolovu. Lovi se lakim priborom, najcesce štapom duzine 2-4 metra, najlonom 0.18mm, udicama 10-12 i malim osetljivim plovkom. Kao mamac koristimo crvice, crvene gliste, muhe, strimere, osice. Pred mrak se dize na povrsinu i napada i veštacke suhe mušice.

Barbus barbus – MRENA

Familija: Cyprinide
Rod: Barbus
Latinski naziv: Barbus barbus
Lokalni nazivi: Mrena
Maksimalna težina: 10 kg
Maksimalna duzina: 1 m
Lovna mera: 25 cm
Lovostaj: od 1. IV do 31. V

Riba MRENAOpis: Telo joj je trokutastog oblika sa naglašenim i jakim perajima. Leđa su joj sivomaslinasta, a prema stomaku je srebrnasta prekrivena gustom sitnom krljušti. Usta su joj karakteristićna za ribe koje se hrane sa dna, a ukrašena su sa dva para malih brkova. Sem ledjnog i repnog peraja sva ostala su crvene boje, a životni vijek mrene je 9 godina. Možemo je svrstati u svaštojede, a najomiljenija ponuda na meniju je glista, crv, sitnija ribica, lićinke i razni vodozemci.

Najviše se zadrzava u srednjem toku reke, na pjeskovitom i šljunkovitom dnu, ali rado nastanjuje i donje tokove velikih reka. U ljetnim danima ih nalazimo u brzacima i plicacima na prelivima, spicevima bentova i u samim brzacima. Zimi se uglavnom slabo krece i zadrzava se na dubokim mestima odakle vrlo retko, i nerado izlazi u lov.

Mrena se mresti od kraja aprila do kraja juna pri temperaturi vode od 10-12ºC, kada se jate na dubokim mijestima. Zenka naravno u zavisnosti od velićine polaze od 3.000 do 8.000 jajašaca krupne ikre, koju lepi za dno. Muzjak postaje polno zreo sa 3 godine, a zenka godinu dana kasnije pri duzini oko 30cm.

Lov: Mrena se moze loviti preko cijele godine, sa padom temperature ispod 2 stepena, veoma se neredovno hrani tako da zimi postaje neaktivnija. Mrena moze da se lovi na plovak, dubinski, i na varalicu, a u njenoj blizini nece ništa promaći. To je riba koja se hrani i danju i po noći stim da noću koristi ćulo mirisa pa se preferiraju živi mamci.

Silurus glanis – SOM

Familija: Siluride
Rod: Silurus
Latinski naziv: Silurus glanis
Lokalni nazivi: SOM
Maksimalna težina: 400kg
Maksimalna duzina: 5m
Lovna mera: 60cm
Lovostaj: od 1. IV do 15. VI

Riba SOMOpis: Som je najveca recna riba kod nas. Ima veliku spljoštenu glavu i velika usta na kojim ima šest brkova od kojih su dva na gornjoj vilici i 4 na donjoj. Usta su mu puna malih oštrih zubića. Tijelo mu je bez krljusti i prekriveno je sluzavom zastitnom materijom. Ledjno peraje je malo, a grudna su veoma snazna sa jakim kostanim zbicama. Analno peraje je dugacko i proteze se sve do repnog, koje je nesrazmerno malo. Svaštojed je, a omiljenu  hranu čine ribe, žabe, rakovi, sisari, a lovi i ptice koje se nađu na vodi ili u vodi gde živi.

Soma ima u našim rijekama ali ne u vecim primjercima neko što dostiže po jezerima. Uglavnopm nastanjuje duboke virove po rijekama, a u jezerima na dubokim mjestima muljevitog dna.

Mresti se u maju i junu, ali najcešce sredinom maja i pocetkom juna, kad temperature vode dostižu od 19 do 24 stepeni. Ženka pravi gnijezdo u mulji gdje polaže od 16.000 do 17.000 jaja ikre, a jedinke i do 120 000 komada ikre u zavisnosti od velicine. Muzjak oplodi ikru, a zenka ostaje i cuva je dok se mali ne izlegu.

Lov: Som se može loviti na mnogo načina, i raznim udičarskim alatima. Sportski ribolovci ga mogu loviti samo sa udicama jer drugi naćini su zabranjeni. Među udičarske alate spada i bućka, a ujedno to je vrlo interesantan i atraktivan način lova na soma. Najbolja sezona za lov soma je juli i avgust. Kao mamac se može koristiti takoreći sve, a love ga čak i na komad sapuna. Najčešći je mamac crna glista, pijavica, razni crvi, rovac, riba ili pače, žaba, peš i drugi živi mamci. Veći primjerci je uglavnom love na manje primjerke riba (klen, škobalj...)                   

Bistro

The Fly Fishing Loop Sponsored By flydepot.com
The Fly Fishing Loop is sponsored by flydepot.com
[ Home Waters | Next | Random | List | Search ]